Što smo igrali? – Clash of the Titans 7.9.2018.

S manjim kašnjenjem objavljujemo izvještaj s prošlotjednog igranja. Autor izvještaja je Hrvoje B. ili kako sam sebe naziva, “dežurni kmet”.

Zbog kobne zaraze virusom tipa B.T. (podatci poznati redakciji) skrhan je sam vrh poglavarstva kluba T.A. Spalo je na moja kmetovska pleća izvijestiti Vas o nemilim događajima koji su se ovaj petak odigrali u dvorima kluba.

Prvi čin večeri bila su nekolicina novih (!?) lica (nema kmeta mjesec dana, odmah novi ljudi). Kao provjeru motivacije započeli smo s partijom Nevermorea; nakon prvotnih štucaja oko draftanja, novajlija K. odnio je pobjedu. Zašto je on svaki put završavao s karticama bodova ne znam, krivim nadnaravne smicalice. Prva je runda ostavila svima gorak okus u ustima pa smo nastavili odmah s još jednom partijom. Premoć nad nama ostalim smrtnicima potvrdio je pobjednik prošle runde, iako je pobjeda bila regularna nitko nije pretvoren u vranu obje partije. Razočaravajuće.

Za drugim stolom igrao se Troyes; nažalost igra uopće nema veze s Trojom, dice allocation eurogame nije moj štih pa nemam ništa pametnije za dodati. Igrači su otišli generalno pozitivnog dojma.

Za trećim stolom igrala se kooperativna igra na temelju romana Julesa Vernea, Michael Stroganoff. Igra prati radnju knjige te se igrači utrkuju kako bi na vrijeme upozorili žrtvu na pokušaj atentata. Ovaj put upozorenje je stiglo na vrijeme i atentat je spriječen.

Drugi čin večeri započeo je Celestiom, igrom koja je dobro poznata u ovim krajevima, a i odlična je za uvod novim ljudima. Kako su tijekom Nevermorea pokazali zadovoljavajuću razinu zluradosti, došlo je vrijeme za vježbu blefiranja i podmetanja drugima.

Blefiranje i međusobno optuživanje nastavilo se partijom Overseersa, igre koju bih trebao nositi češće u klub unatoč golim tetama na kartama (malo me sram).

Za drugim stolom tekla je napeta partija Tyrants of the Underdark, odlične deckbuilder-area control igre koja je čest gost na našim sastancima.

Kako se večer primicala kraju rasplitao se treći čin večeri. Nakon Tyrantsa, preostala dva člana grupe su igrala Histrio, igru u vlasništvu kluba. Osim zanimljive pozornice i ok minijatura ne znam ništa više o samoj igri.

Slabi duhom su nas napustili i tako je nekolicina hrabrih ostala uzgajati tulipane u nadi da im se cijela ekonomija neće obiti o glavu. Kmet ovog članka je promućurnim investicijama i (ne)potrebnim riskiranjem kupio crni tulipan i dokazao tko je za stolom pravi tulitajkun. (Ako nije jasno, pobijedio sam jeej). E da, igra se zove Tulip Bubble.

Na kraju, jer me Maja primoraše, morah napisaše u aoristu barem neštoše.

P. S. Nakon čitanja ovog izvještaja, Maja je samo tužno uzdahnula. 1:0?