Romantične knjige

Kada je poznata producentica Laurie Kahn odlučila napraviti Love Between the Covers, dokumentarac o ženama koje pišu i čitaju romantične priče, bila je iznenađena pričama koje su čitateljice davale. Nisu to priče o prekrasnim tijelima ili o ljubavi na prvi pogled; to su priče o snobovima. “Mogu vam reći točan broj ljudi koje sam intervjuirala,” kaže Kahn, “koji su mi rekli da im ljudi prilaze na plaži i pitaju, ‘Zašto čitaš to smeće?’ ” Očigledno vlada prijezir tamo gdje borave ljubitelji romantičnih priča. Ponekad je on ublažen—podignuta obrva kolega, ili podcjenjujući prigovor prijatelja (najčešće onih koji to privatno čitaju). Nekada je to puno strašnije u obliku štete za privatni život. Kada je Mary Bly (pod pseudonimom Eloisa James), akademik i najbolje prodavana u New York Timesu, počela pisati romantične priče, savjetovali su joj da to čini tajno jer joj to ugrožava radno mjesto na fakultetu.

Iz nekog razloga, obrazložava Kahn, možda zato što su glavni likovi žene, romantične priče obilježene su kao blesave, dok je ostala fikcija “tzv. žanrovska fikcija”—naimence, fikcija od muškaraca i za muškarce—normalna. “Nitko ne bi,” kaže, došao do “muškarca koji čita Stephena Kinga, ili neku misteriju odnosno znanstvenu fantastiku” te pokazao znakove prijezira ili zgražanja. No, ona ima pravo: Stephen King može pisati lošu kritiku o romantičnoj spisateljici Nori Roberts, no o piscima misterija poput Jamesa Pattersona i Deana Koontza sigurno neće. Roberts je primjer za šalu—univerzalni primjer “lošeg pisanja,” dok njezini jednaki primjeri na muškoj strani ostaju netaknuti.

Filmašica koja je dobila Emmy za A Midwife’s Tale, i Tupperware!, o ženama u Americi 1950-ih koje su zarađivale velike novce priređujući zabave za prodaju posuđa, Kahn je htjela otkriti svijet dvostrukih mjerila romantičnih spisatelja, ali također i nevjerojatan uspjeh žanra. Love Between the Covers, koji će doživjeti premijeru na Toronto’s Hot Docs festivalu krajem mjeseca, istražuje perspektivu divova žanra—Nore Roberts i Beverly Jenkins, no i perspektivu milijuna spisatelja i čitatelja. (Kada je Lenora Barot, pod pseudonimom Radclyffe Hall, počela pisati zapanjujuću lezbijsku romantičnu fikciju ’90-ih, radila je kao plastični kirurg.) “Zanimaju me te neotkrivene priče,” kaže Kahn. “Zajednica je ogromna. Zarada se mjeri u milijardama.”

Ne samo da je superuspješan žanr (prodaja je veća i od misterija i od znanstvene fantastike); Romantični Pisci Amerike kažu da je zarada oko $1.08 milijarde američkih dolara u 2013.

Postoji i kritika unutar žanra za izdavača Harlequin (koji je odbio komentirati ovu priču) da promovira “liniju proizvoda”—tip romantičnih knjiga, koje mogu biti “povijesne” ili “intrige” ili neke druge—ispred autora. Ovo se događa već neko vrijeme. “Zbog ovakve prakse, autori moraju tražiti svoje tržište,”piše Leslie W. Rabine u svom eseju iz 1985., “Romance in the Age of Electronics: Harlequin Enterprises.” Danas su mnogi pisci to pretvorili u svoju snagu. Ako se već moraju okrenuti žanru zašto ne bi dodatno zaradili? Ironično je to da im je to dozvolio najveći div prodaje knjiga—Amazon. Kahn kaže da je prije to bilo nemoguće, no sada je sve promijenjeno. “Kada sam ja snimala dokumentarac, Amazon je počeo s Kindle Direct Publishing. To je drastično sve promijenilo.”

Shelley Bates (pod pseudonimima Shelley Adina i Adina Senft), koja piše steampunk i romantičnu fikciju o Amišima, nekada je bila na stranputici i čekala da netko uzme njezinu knjigu i objavi Magnificent Devices, koja je prema njezinoj stranici smještena u “u alternativnom viktorijanskom dobu gdje avanturisti koriste parne uređaje za teleportaciju, na drugi kontinent ili svijet.” Bates je odrasla na Vancouver Otoku, a sada živi u blizini San Francisca s mužem. Poslala je priču 2010. na desetak mjesta, ali svi su je odbili. Kaže da su je najviše odbili jer nisu znali kako predstaviti steampunk.

“Sama sam postavila svoju priču na Amazon 2011.,” kaže Bates, “a sada osam knjiga kasnije to nam je otplatilo hipoteku na kuću.” Bates, koja je platila grafički dizajn i sama radila marketing, kaže da je došla do “šest brojki” u 2013., a onda ponovno 2014., uspjeh za koji ona kaže da je najviše zaslužna zajednica i pristup. “Odjednom sam shvatila da mogu surađivati sa svojim čitateljima i uređivati knjigu sa njima.”

Romantični pisci dobivaju malo poštovanja u literarnom svijetu, no oni su svakako zvijezde toga svijeta. Možda će struka shvatiti da je raznovrsnost žanra bit uspjeha.

Na kraju, gorka spoznaja je da je još uvijek prisutna ona predrasuda, ponajviše postavljena uspjehom Fifty Shades of Grey, da su sve te knjige antifeminističke. Iako su knjige trganja odjeće iz 1970-ih još uvijek popularne, žanr je eksplodirao kombinacijama nadnaravnog, homoseksualnog, svetog, steampunk, putovanja kroz vrijeme i gotičkih elemenata. Heroine tih priča, u mnogim kontekstima, evoluirale su s vremenom, pretvarajuće žene iz njihovih korijena lakomislenosti i u okovima društva u moderne ratnice. Ne samo da se heroine bore za ono što one žele; one to i uspijevaju. Štoviše, pravilo za uspjeh jedne takve knjige je sretan završetak. “Žene uvijek pobjeđuju,” kaže Kahn. “A to se ne događa često.”