Susret s autorom: Nikola Kojić

Argent Hellion pseudonim je koji koristi Nikola Kojić za svoj roman Atharon: Početak. Uz roman je nastala i igra Konkvest (atharonski ekvivalent šaha). Zašto piše pod pseudonimom i na čemu je radio zadnjih deset godina pročitajte u nastavku. 

 

1. Možeš li nam ukratko predstaviti svoju knjigu i boardgame?

Atharon: Početak je prva knjiga u serijalu Atharon, koji je nastao iz kombinacije mojih životnih tegoba i iskustava koja sam iskusio prilikom bježanja od istih u svjetove fantastike (najpoznatiji od tih svjetova nesumnjivo je Azeroth iz World of Warcraft). Što se tiče igre, ona je razvijena kao jedinstvena ideja šaha prvenstveno za potrebe Atharona, no ideja je poslije izvjesnog vremena postala skoro potpuno nezavisna.

 

2. Zašto pseudonim Argent Hellion?

Prvo i prije svega, nisam odabrao pseudonim da bih se sakrio, nego da bih se istakao. Sam pseudonim nastao je kao kombinacija dvojice likova iz mojih on-line iskustava, kao i dvije strane moje ličnosti, Argenta i Helliona, oni koji poznaju latinski jezik vrlo lako će procijeniti koje su suštine jednog, a koje drugog lika.

 

3. Odakle ideja za pisanje romana i kako je došlo do realizacije igre?

Moje pisanje nije počelo dobrovoljno, počelo je od smrti, kada je u poslednjim danima 2006. godine moj otac iznenada umro. U to doba tek sam započinjao svoje studije u Novom Sadu, svom rodnom gradu, još nisam stigao ni do polaganja prvih ispita, a ogromna životna pitanja već su mi visila nad glavom. Pokušao sam da ih zanemarim i nastavim svojim predodređenim putem, no to jednostavno nije bilo moguće. Htio to sebi priznati ili ne, ostao sam bez životnog oslonca i životna slika mi se potpuno poremetila. Kako nikada nisam bio ekstrovertna osoba i nisam okupljao brojnije društvo oko sebe, od muke sam se polako zatvarao u svoja četiri ćoška, da bih poslije izvjesnog vremena ostao potpuno sam i zapostavljen u pretrpanom gradu. Kako nisam imao nikoga s kime bih mogao da otvoreno razgovaram, okrenuo sam se jedinom preostalom rješenju: pisanju. Već tokom 2007. godine počeo sam sa pisanjem svojih prvih bilješki, nasumičnih zapažanja i razmišljanja, sve to sam izbacivao na papir samo da me više ne bi zamaralo kovitlanjem po glavi. Mnogi od tih redova poslije izvjesnog vremena izgubljeni su u nepovrat, dok su se drugi vremenom preobličavali i polako formirali smislenu cjelinu koja će postati moj jedinstveni svijet.

Što se realizacije igre tiče… Kako sam stvorio svoj sopstveni svijet, želio sam da razvijem njegovo jedinstveno okruženje kao što su mnogi prije mene radili. Da, proučavao sam kako su to drugi autori radili (da ne izmišljam toplu vodu) te mi je poslije izvjesnog vremena pažnju privukla činjenica da su mnogi od njih osmišljali igre koje postoje samo u njihovim svjetovima. Nažalost, niko od autora nije se temeljno bavio ovom temom, igra je skoro svakome bila više kao ukras svijeta nego bitan element, i to je nešto šta ja lično nisam mogao da prihvatim.

 

4. Budući da u našem Klubu ima puno zaljubljenika u boardgameove, možeš li nam reći nešto više o izradi same igre i o igri općenito?

Konkvest je zapravo atharonski ekvivalent šaha, dakle radi se o izuzetno ozbiljnoj igri koja se, ne samo u svijetu Atharona, nego i kod nas, tretira prilično ozbiljno. Njena glavna karakteristika jeste njena neprikosnovena dinamičnost, ovo je igra gdje se situacija na tabli može okrenuti u samo par spretnih poteza i igrač koji je cijelu partiju bio u prednosti iznenada može da bude poražen. Kako mi kockice i sreća nikada nisu bili naklonjeni, nasumične elemente sam potpuno eliminisao iz igre, dakle Konkvest je igra koja se, kao i šah, potpuno oslanja na vještine igrača.

Sama igra za svoj osnov koristi primarno načelo SHOGIJA, japanskog šaha, koje nalaže da igrači, umjesto da uklanjaju (to jest ubijaju) figure na tabli, zapravo uzimaju protivničke figure i koriste ih kao sopstvene. Naravno, Konkvest ima mnogo jedinstvenih osobina i teško bi ih bilo sve ukratko opisati. Ukratko rečeno, Konkvest je igra u kojoj se igrači međusobno bore za figure, teritoriju i vrijeme, a kako se ta borba odvija, to mora da se lično vidi da bi se najbolje moglo razumjeti.

 

5. Koliko dugo si radio na knjizi i igri?

Sa pisanjem knjige efektivno sam počeo prije deset godina, dok sam na igri radio “tek” pet godina. Sam početak bio je definitivno najteži dio, da se postave osnove svijeta i pravila kojima se isti povinuje, isprva sam se povremeno silio da pišem samo da bih ostvario napredak, no kada je pisanje poslije izvjesnog vremena preraslo u strast, stvari su krenule mnogo lakše.

Moram priznati da je igra bila definitivno najteži element svijeta za razrađivanje, isključivo zato što sam isprva želio da bude doslovna replika našeg šaha, zbog čega je igra začeta na standardnoj, kvadratnoj, šahovskoj tabli. Svoj današnji oblik igra je razvila tek u poslednjih pola godine, kada sam sa kvadratne prešao na heksagonalnu tablu u pokušaju da riješim jedan od njenih najvećih problema.

 

6. Je li bilo teško realizirati cijeli projekt?

Krajem 2009. godine sam sastavio prvobitnu verziju prve knjige i krenuo u potragu za izdavačem. Skoro svi do jednog odbili su me bez ikakvog razmatranja, štaviše, u jednoj izvjesnoj izdavačkoj kući sekretarica me zamalo naglavačke izbacila iz kancelarije. Moje pisanje knjige za mnoge je bila smiješna stvar, to ismijavanje u izvjesnom trenutku zamalo je ubilo moju želju da nastavim sa radom, ali mnogo bitnije, pokazalo mi je da na ovim prostorima neću moći da pronađem izdavača koji će me ozbiljno shvatiti, te sam zato odlučio da krajem 2012. godine prevedem nekoliko poglavlja svoje knjige na engleski jezik. Pronašao sam putem DeviantArta izvjesnog crtača koji je obezbijedio skicu po mojoj želji, i tako sam sastavio svoj prvi promotivni paketić. Sa tim paketićem “putovao” sam po forumima i stranicama posvećenim fantastici, uključivao se u teme i slao mejlove na ko zna koliko sajtova i foruma, sve u nadi da će me neko primjetiti.

Skoro tri pune godine bile su potrebne da me izvjesna britanska izdavačka kuća primjeti i izdvoji iz gomile, da mi ponudi da radim sa njima, upravo zahvaljujući svim pismenim tragovima koje sam ostavio po Internetu. To je bilo sredinom 2015. godine, taman u vremenu kada sam se kolebao da li da trajno odustanem od pisanja i bacim sav svoj dotadašnji rad u nepovrat. Naravno, objeručke sam prihvatio rad sa Britancima i uspio sam za dva puna mjeseca da prevedem svoju cijelu knjigu na engleski jezik i da angažujem i crtača da me isprati sa ilustracijama. Nažalost, kako je vrijeme prolazilo sa Britancima je postajalo sve teže i teže raditi, knjiga je prvo trebala da bude objavljena u januaru 2016. godine, pa smo onda termin pomjerili za mart, naposlijetku za maj, i onda konačno raskinuli saradnju usljed komplikacija koje ne bih da objašnjavam.

Kada sam raskinuo saradnju sa Britancima, stekao sam indeksiran službeni sajt serijala koji u pretraživaču iskače kao PRVI REZULTAT kada se unese riječ “Atharon” (www.atharon.com) i stekao sam lektorisanu englesku verziju knjige, oba izuzetno bitna faktora za moj dalji rad. Najbolje od svega jeste što mi je ova saradnja vratila želju da pišem i želju da ponovo nastavim svoju potragu.

Okolnosti su u međuvremenu postale prilično olakšane i pojavom Igre Prestola na svjetskoj sceni. Epska fantastika odjednom je postao itekako interesantan žanr vrijedan svjetske pažnje i upravo to mi je otvorilo mnoga vrata koja su ranije bila čvrsto zatvorena.

 

7. Gdje možemo kupiti svoj primjerak?

To zavisi od toga šta tražite. Moja prva knjiga objavljena je istovremeno na izvornom i na engleskom jeziku krajem decembra 2016. godine i može se nabaviti putem on-line kupovine, što se tiče Hrvatske, mislim da se knjiga može poručiti putem prodavača iz BiH. Linkovi za prodaju mogu se pronaći na zvaničnom sajtu serijala: http://atharon.com/Books

Naravno, ja kao autor uvijek nosim izvjesnu količinu primjeraka sa sobom, te se knjiga može preuzeti i direktno od mene. Ne samo da je tako jeftinije, nego ja lično i potpisujem knjige na licu mjesta.

Igra je, nažalost, sasvim druga priča. Ona je dobila zamaha tek u skorije vrijeme, trenutno pri ruci imam samo razrađen drveni prototip i naknadno pravim kartonske makete po potrebi. Zato što sam se do sada potpuno koncentrisao osmišljanje igre i na njenu evidenciju u zvanični registar, tek počinjem potragu za preduzetnikom koji bi mogao na osnovu prototipa da pokrene serijsku proizvodnju, a promocije tu igraju itekako veliku ulogu.

 

8. Imaš li neku anegdotu vezanu uz knjigu ili igru?

Knjiga je jedna velika anegdota sama po sebi, nekolicina avantura koje su u knjizi opisane zapravo su nastale iz dogodovština koje sam iskusio sa svojim društvom u on-line svjetovima. Oni koji su upoznati sa on-line svjetovima sigurno će prepoznati ambijent interakcije sa nasumičnim likovima koji od njih zahtijevaju naizgled nasumične stvari samo da bi se napredovalo dalje.

 

9. Ideš na turneju, predstavljaš rezultat svog višegodišnjeg rada, kakvi su dojmovi? (tvoji i od posjetitelja)

Sa promovisanjem sam krenuo odmah po objavljivanju svoje prve knjige, do sada sam imao nekoliko promocija u BiH i dvije turneje u Srbiji. Lični utisci su izuzetno dobri, jer svakim narednim izlaganjem vidim da broj zainteresovanih u moj serijal raste, kao i sama količina materijala koji imam priliku da izlažem. Isprva je koncentracija bila isključivo na promovisanju prve knjige, no kada je prototip igre bio završen i prvi put predstavljen, stvari su se već tada promijenile.

Da budem iskren, nadao sam se da će se igra “primiti”, no stvarno nisam očekivao da će interesovanje za samu igru mahom prevazići interesovanje za moj ostali rad. To je postalo najočiglednije tokom turneja u Srbiji, igru sam izlagao u klubovima društvenih igara i mnogima se igra toliko svidjela da su odmah pitali za cijenu da bi ju kupili. Kao što sam ranije rekao, nažalost još nisam uspostavio serijsku proizvodnju, te je jedino šta sam mogao odraditi bilo da ostavim kartonske makete gdje god sam prolazio, kako bi zainteresovani mogli igraju Konkvest i u mome odsustvu.

U ovom trenutku igra je definitivno ta koja je glavna zvijezda moga rada, dok je knjiga ta koja joj pruža pozadinu i prikladno okruženje.

 

10. Planovi za budućnost? Nastavak romana, ekspanzija za igru?

Planova svakako ima, prema onome šta sam isplanirao za serijal priča bi trebalo da se odvija kroz pet knjiga. Na drugoj knjizi već radim i nadam se da će biti objavljena u ljeto naredne godine, ukoliko ne dođe do komplikacija. Kao što i sam naslov prve knjige kaže, ovo je početak serijala, kao autor tačno znam faze kroz koje ovaj serijal mora da prođe, ali ne znam kako ću dotle doći u priči. Cjelokupna priča, dakle, ima svoj skelet, sada je na meni da smislim kako da ga pristojno i smisleno popunim a to nikako nije jednostavan zadatak. Figurativno rečeno, serijal trenutno izgleda kao slagalica od hiljadu dijelova koju sam tek uspio da oivičim.

Šah je takav kakav jeste od početka vremena, samim time ni Konkvest se neće mnogo mijenjati od svoga postojećeg oblika. Jedino šta će se u igri mijenjati jeste to što će se možda dodavati nova pravila ili preobličavati postojeća, ukoliko se prilikom testiranja pokažu nedostaci koje sam prilikom dosadašnjeg rada previdio.