Stephen King i revolucija čudnog
Ako niste čuli, “čudno” je opet u modi. Od hit TV serija poput Stranger Things i True Detective (samo prva sezona), do priča poput Southern Reach trilogije Jeffa Vander Meera i čudnije od TV serije A Song of Ice and Fire Georgea R. R. Martina, popularna kultura postaje sve ‘čudnija’. Čudovišta, mračni tuneli, a i strašni pipci su ponovno u modi. A, u susret njegovom šezedeset i devetom rođendanu, mislimo da je vrijeme da posvetimo malo prostora ovom tvorcu suvremenog čudnog žanra: Stephenu Kingu.
Stephen King je strašno čudan. On dobija zasluge za puno stvari. Poznat je kao jedan od najprodavanijih pisaca knjiga ikada, priča se o njegovoj radnoj etici po kojoj proizvede knjigu godišnje i slavljen je kao jedan od ljudi koji se najlakše prilagođavaju u svome radu. Njegov rad je prilagođen za Isijavanje, Iskupljenje u Shwashanku, Ostani uz mene i još mnogo drugih filmova. O njegovom statusu se često raspravlja dok ga mnogi njegov rad zovu divljim žanrom, nazivaju ga genijem, a i specijalnim autorom pulpa. Uistinu, King, čiji rad je zaista posvuda, sve je to u isto vrijeme. No za mene, jedna od najinteresantnijih činjenica o njegovom radu je ta što on uspijeva napraviti čudno mainstreamom odnosno za opću populaciju.
Ne postoji ništa čudno u vezi Jamesa Pattersona, Danielle Steel ili Johna Grishama. Jedina čudna činjenica u vezi Dana Browna je ta da je uopće popularan. Većina najprodavanijih knjiga je izuzetno shematična i repetitivna, autori uspijevaju shvatiti nekoliko stvari koje donose uspijeh te ih ponavljaju ponovno i ponovno u maksimalno dva žanra. Većina filmova je tako odsječena od bilo kakvih čuda prije nego se objavi jer filmska studija ne vole odmake od standardnog. No, Stephen King je uspio baš zahvaljujući tome što je bio u svakom žanru pomalo. Njegova karijera uključuje emotivne i šokantne priče, novele, eseje, i memoare u realizmu, fantaziji, znanstvenoj fantastici, hororu, vesternu i kriminalistici.
Savijanje žanrova je sada postao standard u popularnoj kulturi i među kriticima te obožavaju otvoreno miješanje žanrova i stilova pisanja. To sada predstavlja standard, ali to je Stephen King radio već desetljećima. Ono je fantastična horor priča o odrastanju, 11/22/63 je romantična fantastična priča o putovanju kroz vrijeme, a Kula tmine kombinira svaki postojeći žanr od vesterna i znanstvene fantastike do visoke fantazije i misterije. Činjenica je da je jedna od najprivlačnijih stvari u vezi priča Stephena Kinga to što postoji ogroman broj slojeva koji otkrivaju toliko dodatnih misterija. Dok bi neki slabiji pisac pisao o ocu pijanici i ukletoj kući kroz mnoge romane, King sve to ubaci u Isijavanje i počne nešto novo. (Naravno, u njegovih 70 i više knjiga, mnogi elementi postanu reciklirani).
Teško je zamisliti osobu koja je ubacila toliko čudnog u opću kulturu kao Stephen King.
No, opet on je tako čudan. Pomislite samo na—Ono, opasnost “spoiler”, sa svojim klaunom ubojicom koji je zapravo ogromni svemirski pauk/kugla zlog svijetla, kojeg pobijedi maloljetna orgija. Pomislite na The Stand, sa svojom kugom koja ubija sve i tako stvara postapokaliptičnu pustoš gdje demonska prisutnost može poraziti samo doslovna Ruke Boga. Mnogo autora je postiglo dobar splet tamnog, čudnog, a i savijanja žanrova, no malo ih je uspjelo toliko utjecati na popularnu kulturu kao King. U svijetu horor pisaca, nalazi se Anne Rice, no—iako piše erotične i kršćanske knjige—njezin utjecaj se svodi na vampirske priče koje nisu toliko čudne za svoj žanr. George R. R. Martin i njegova A Song of Ice and Fire posjeduje dio strašne lovecraftianske atmosfere i bizarne elemente. Za stvarno čudnu i bizarnu fikciju koju možemo usporediti sa Kingovom imamo Clivea Barkera, koji je postigao slavu Hellraiserom i Candymanom. Na svijetlijoj stranoj, Haruki Murakami može biti zaista čudan i postići veliku popularnost. No opet, teško da možemo pronaći nekoga koji je toliko čudnog uveo u popularnu kulturu i toliko dugo to radio.
Kingova čudnost nije njegova izmišljotina. King je javno mnogo puta rekao da su mu inspiracije Ray Bradbury, H. P. Lovecraft, Shirley Jackson, ali i stariji EC horor stripovi. No, dok horor ima dugu tradiciju čudnog, to je žanr koji je u posljednje vrijeme skoro postao mlaka normala. U filmovima i na TV-u percepcija horora je sada dugi “gore” festivali u Saw filmovima ili pak travestije American Horror Storya. Zaista teško je pronaći nešto iz čega cure misterij i opći dojam jeze, koja čami u mraku i koja nas pokušava dovesti do ludila i postavlja pitanja moralnosti… jako rijetko, osim ako ne gledate neku adaptaciju knjiga Stephena Kinga.
Stephen King je jedno čudno svjetlo u odijelu najprodavanijih. Makar donedavno. Živimo u vremenima kada se to mijenja. Naša sadašnjica postaje sve sličnija znanstvenoj fantastici kako politika postaje sve mračnija i izboličenija. Dakle, nije toliko ni čudno što se fikcija toliko mijenja. Pisci koji savijaju žanrove kao Kelly Link, Karen Russell, a i Victor LaValle dobijaju sve više pozornosti. Nije čudno što ta tri pisca često navode Stephena Kinga kao jednog od glavnih utjecaja na svoj rad. A nimalo nije čudno da je jedan od najvećih hitova ove godine, Stranger Things, zapravo samo miks adaptacija knjiga Stephena Kinga (sa sjajilom Spielberga).
Napokon, King je začuđavao javnost već desetljećima. Nadamo se da će to nastaviti još dugo.
