Dobri predznaci / Good Omens
Osvrt na knjigu i najava serije
Tanka je granica između dobra i zla
Roman Dobri predznaci: Fina i točna predviđanja Agnes Nutter, vještice (naslov originala: Good Omens: The Nice and Accurate Prophecies of Agnes Nutter, Witch) napisali su Terry Pratchett i Neil Gaiman 1990., kod nas je preveden nešto kasnije, 2010., a nakladnik je Zagrebačka naklada.
Radnja se može vrlo lako sažeti. Anđeo Aziraphale i demon Crowely, jedan iz raja i drugi iz pakla, već godinama, stoljećima i tisućljećima žive na Zemlji. I sviđa im se. Pogotovo trenutno. Međutim, Raj i Pakao imaju drugačije planove. Žele Apokalipsu. Sada. Ovdje. Žele novi poredak i žele borbu dobra protiv zla. Jer jedno mora pobijediti. Zato iz pakla na Zemlju pošalju sina Lucifera, koji će 11 godina biti odgajan u ljudskoj obitelji kako bi, kada dođe vrijeme, došlo do sudnjeg dana. Međutim, neopreznošću prisutnih zamijenjene su krive bebe i anđeo i demon 11 godina prate krivo dijete. Da stvari budu jednostavnije (ili kompliciranije) sve je u 17. st. predvidjela vještica Agnes Nutter, a sačuvan je samo jedan primjerak njezinih proročanstava. Kada dođe vrijeme Apokalipse, svi će se uključiti u potragu za sinom tame, kako bi pomogli ili odmogli uništenju svijeta.
Glavni razlog zašto sam odlučila pročitati roman je zbog najave mini-serije Good Omens (Dobri predznaci). Pratchett i Gaiman kao da su predvidjeli da bi jednog dana njihov roman mogao biti na malim ekranima, pa je pisan poput serije ili filma s čestim prebacivanjem radnje s jedne scene na drugu, što mi je malo smetalo kada sam se uživjela u čitanje jer ostavlja dojam nedovršene radnje i neizvjesnosti. Znam da je to i bio cilj, ali mi je smetalo. Također, ima stvarno mnogo likova, i svi imaju svoju svrhu, ali osobi poput mene, koja teško pamti imena ljudi u stvarnom životu, to je previše imena na 400 strana knjige. Iako je očito da su autori željeli postići dojam gomile likova i cijelog svijeta uključenog u sudnji dan, neki bi se likovi doista i mogli izbaciti. Sukob Četiri jahača apokalipse sa četvero Onih mogao je biti malo veći, jer se nakon toliko iščekivanja smaka svijeta sve dosta brzo i jednostavno završi, ali opet, mislim da ovdje nije ni bio naglasak na samom trenutku i smaku svijeta, nego svemu onom što mu je prethodilo. Međutim, unatoč tim zamjerkama, glavna prednost romana je humor, sarkazam koji se nalazi na svakoj stranici i koji je toliko dobar da sam jednostavno uživala u čitanju. Autori su ismijali sve današnje probleme i fascinantno je koliko u tom apsurdu ima istine. Ne zaboravimo, roman je objavljen 1990., ali taj kritički osvrt na društvo prožet sarkazmom i danas u potpunosti vrijedi (možda čak i više nego tada). Ljudi koji se izgladnjuju do smrti, more će proključati od globalnog zatopljenja pa se pretvoriti u juhu od dupina, dolazak izvanzemaljca da opomene čovjeka jer uništava Zemlju… I šećer na kraju: Četiri jahača apokalipse: Smrt, Glad, Rat, Zagađenje. Već njihova imena ukazuju na probleme društva. Koliko god bilo smiješno čitati sve te sarkastične odlomke i dogodovštine, istovremeno je i žalosno koliko u njima ima istine.
Kao što sam već napisala, knjigu sam počela čitati zbog nadolazeće serije. Svi koji me poznaju znaju da sam jako, jako veliki fan Davida Tennanta i doista s nestrpljenjem očekujem 2019. i dolazak serije. Na IMDB-u već se može pronaći popis glumaca i najava za mini-seriju od šest epizoda. Isto tako jedan od podataka je i trivia da je već ranije najavljeno snimanje serije otkazano zbog nedostatka sredstava, a jednu od uloga trebao je tumačiti Johnny Depp. Moram priznati da mi je drago što je prvi pokušaj snimanja propao, jer koliko volim Tennanta, toliko ne volim Deppa. Što se tiče ostalih glumaca kojima su pripale uloge buduće mini-serije, ne mogu ništa tvrditi jer ne znam njihov opus, ali kada je Tennant u pitanju, lik Crowleyja kao da je stvoren za njega. Na trenutke mi je bilo iznenađujuće koliko neka Crowlyjeva rečenica zvuči kao nešto što bi rekao Tennant u nekoj od svojih uloga (Doctor Who, Fright Night, Cassanova…). Čak sam za neke rečenice mogla zamisliti na koji bi ih način rekao, kojim gestama bi dočarao trenutak i s nestrpljenjem očekujem 2019., da vidim jesam li ih vjerno zamislila i hoće li serija biti dobra kao i knjiga.
Na skoro 400 stranica imala sam priliku svjedočoti o prijateljstvu anđela Aziraphala i demona Crowleyja. Čudan spoj dobra i zla u ovoj knjizi bio je dobitna kombinacija. Pregršt osuda današnjeg društva fino upakiranih u sarkazam daju ovom romanu o smaku svijeta doista posebnu čar. Iako se čini da su dobro i zlo dvije krajnosti, moramo biti svjesni da je tanka granica između dobra i zla i da smo mi ljudi sposobni za oboje. I kako je Crowley rekao, nema tog pakla koji može smisliti zlo kao što ga može smisliti čovjek, ali isto tako nema ni raja koji može smisliti toliko dobro djelo koliko ga može smisliti čovjek.
