Susret s autorom: Juraj Repinac
Simpatičan i nadasve nadaren Juraj odgovorio mi je na nekoliko pitanja i ukratko predstavio svoj prvi roman Osječka sirena, ali i ostale projekte na kojima radi. Želite li nabaviti svoj primjerak knjige i saznati koje sve kreativne tajne Juraj krije, pročitajte intervju u nastavku.
1. Možeš li nam ukratko predstaviti o čemu se u knjizi radi?
Naravno. Karlo, student iz Osijeka, ostaje bez posla, bez cure i bez načina da plati studiranje na fakultetu. Vođen očajem ili dosadom, odlazi do mjesta kraj Drave gdje je uvijek opuštao misli. No dolazi do neobičnog susreta i upoznaje djevojčicu poginulu još za vrijeme drugog svjetskog rata. Kroz knjigu joj pomaže suočiti se s duhovima prošlosti, pomoći joj da ponovno zavoli i iskusi sreću i doživi jednu veoma neočekivanu avanturu. No naravno, to je tek dio onoga što knjiga predstavlja – sve ostalo ostavljam vama 🙂
2. Tko je izdavač knjige? Kolika je naklada, cijena i gdje ju možemo kupiti?
Knjigu sam izdavao u vlastitoj nakladi, tako da sam platio 1030 kuna za trideset primjeraka. Cijena knjige je 50 kuna po primjerku, a možete ju kupiti direktno od mene. U slučaju da živite daleko, knjigu mogu poslati poštom.
3. Odakle ti ideja za pisanje?
Bilo je tu mnogo toga… U knjizi sam navodio neke povijesne točke Osijeka – mjesto gdje se nalazila stara pivovara, godina kad se u pogon pustio prvi električni tramvaj. Na ovo me inspirirala ljubav prema Osijeku i njegovoj prošlosti. No najveća inspiracija za pisanje bila je moja tadašnja ljubav…
4. Jesu li likovi potpuno izmišljeni ili karakternu/fizičku poveznicu s njima mozemo pronaći u tvom životu?
Karlo je u više točaka sličan meni. Karlo je alias koji sam imao dok sam radio u call centru hahaha! Ipak, nisam htio da mi bude potpuno sličan, i dodao sam neke različitosti. Slavenka, Anabel i Ana Paola su potpuno izmišljeni, a Darko koji ima sporednu ulogu u početku romana inspiriran je mojim najboljim prijateljem.
5. Je li bilo teško pisati knjigu? Koliko dugo si je pisao?
Pisanje knjige za mene je uvijek bilo i vjerojatno će ostati poput gledanja dobre serije ili čitanja dobrog romana – samo što sam u slučaju pisanja ja taj koji odlučuje što će se dogoditi. Nije teško, naprotiv, izuzetno je napeto i zanimljivo i znao sam noći prije spavanja provoditi razmišljajući što ću sljedeće napisati. Pisao sam je od listopada 2015. do ožujka 2016.
6. Mozemo li očekivati nastavak Osječke sirene?
Naravno. Nastavak Osječke sirene, čiju sam radnju već osmislio i počeo pisati, već dugo imam u planu.
7. Pišeš li još nešto? (vidjela sam pjesme)
Pišem poeziju, tako je!
8. Crtaš i manga likove. Kako se za to rodila ideja? Koliko ti je vremena potrebno za crtanje jednog lika? Jesi li išao na neki tečaj crtanja/pisanja ili sve učiš sam/preko youtubea…
Manga/anime je bilo nešto što sam zavolio tek kasniije u životu. Prije no što sam se zaljubio u taj žanr, anime i slično smatrao sam gubljenjem vremena za gubitnike – vjerovali ili ne. Ali kad sam krenuo gledati anime, shvatio sam da mi se sviđa i tu se rodila neprekinuta ljubav. Ta ljubav je izrodila želju da naučim crtati u tom stilu, i proveo sam puno vremena vježbajući, koristeći youtube tutoriale i gledajući kako to drugi rade. Za jednog lika mi je potrebno otprilike tri, četiri sata ako radim u komadu.
Za kraj intervjua donosimo jedan citat iz knjige:
“Kad je počelo, svi su se orbovi u prostoriji odjednom ugasili. Safiri su isijavali blag, plavičast sjaj, ali fokus svih ljudi bio je upravljen prema fontani u sredini hrama, čija je voda odjednom oživjela u molitvi onih svećenica. Počela je dobivati oblik, mijenjati formu i pretvorila se u veliko vodeno biće koje je bisernim očima promatralo sve okupljene ljude. Nisam mogao vjerovati onom što vidim ispred sebe. Da nisam znao da je ovo stvarnost, mislio bih da sanjam. One su počele pjevati. Ponovio bih vam pjesmu i napisao je ovdje, kak to obično bude u takvim pričama, ali sorry, ne znam o kojem se jeziku radilo. Znam samo da je bila predivna i da sam ju osjećao unutar sebe.”
U nastavku pogledajte i galeriju Jurajevih radova: