Fenomen imena Haruhi

Animiranu japansku seriju, ili anime, The Melancholy of Haruhi Suzumiya, počeo sam gledati jednog poprilično hladnog jutra, prvog dana ožujka ove godine. Čak i do tad sam čuo za ovaj naslov, no tek gledanjem drugog animea, Lucky Star, uistinu me zainteresirao. Lucky Star je nastao pod njegovim utjecajem – Aya Hirano, seiyuu za Haruhi, dala je glas i Konati Izumi. Čak je i sama Konata obožavatelj Haruhi i mnogo epizoda radi parodiju na istoimenu seriju.

Digresiju na stranu, zainteresiran, počeo sam gledati i ostao veoma iznenađen, gotovo šokiran. Format epizoda izuzetno je kompliciran – prva epizoda na TV-u davne 2006., zapravo je dvadeset i peta epizoda po redu. Nju je slijedila prva epizoda, pa druga, treća, no taman kad pomislite da epizode idu redom, skoči na sedmu epizodu, da bi se vratila na četvrtu – i tako do kraja. Razlog tome je što je sva radnja serije smještena u prvih šest epizoda, a drugih šest su “filleri”, epizode koje ne prate radnju. Takav redoslijed epizoda radnju gradi polako, do posljednje, šeste epizode.

Ukratko, radnja se vrti oko Haruhi Suzumiye, neobične djevojke zaljubljene u nepoznato i misteriozno, bez mnogo prijatelja, koja se sasvim slučajno sprijatelji s potpuno običnim srednjoškolcem, Kyonom, koji sasvim slučajno sjedi baš ispred nje. Osnuju SOS brigade, klub koji zapravo nije legitiman, a jedina mu je svrha tražiti misteriozne aktivnosti unutar škole. Nakon što se otkrije kako svaka želja koju Haruhi zaželi postane stvarnost, i kako zbog toga može promijeniti svemir, radnja dobije zanimljiv, neobičan zaplet.

Sam anime adaptacija je novele koju je napisao Nagaru Tanigawa, a animirao ju je Kyoto Animation (Clannad, Hyouka, Full metal panic!). Žanrom je slice of life, mystery anime koji, napredujući kroz epizode, postaje sve neobičniji i sve čudniji, kulminirajući u posljednjoj epizodi koja me ostavila u šoku. Kyon, glavni lik, izuzetno je interesantan, a u kombinaciji s glasnom i ponekad nasilnom Haruhi, previše nježnom i slatkom Mikuru i šutljivom Yuki, čini grupu likova koji se teško zaboravljaju. No, bez obzira na sve pozitivne strane – lagano shvatljivu komediju, intrigantnu radnju, zanimljive likove – anime je i dalje prosječan. Postoji mnogo slice of life, mystery animea koji su puno kvalitetniji – Hyouka je samo jedan primjer. Koji je onda razlog zbog kojeg je baš Haruhi dobila toliko pozornosti?

Komentator na jednom forumu napisao je: “Kao glavni lik, Kyon nikako ne odgovara u slice of life, school, comedy žanr. On ga razbija. Svojim sarkastičnim stavom i pasivnim pogledom na svijet i apsurdne abnormalnosti oko njega osvježava te žanrove. Zašto misliš da je Haruhi-serijal toliko popularan?”
Možda bi i to mogao biti razlog – no gledao sam puno animea koji su imali likove sličnog karaktera. A samo glavni lik ne može biti jedini razlog.

Osobno, ono što ovaj anime izdvaja od prosjeka je karizma. Jednostavna karizma. Puno animea dođe i prođe, neopaženo, a rijetki ostave trag. The Melancholy of Haruhi Suzumiya nije ostavio samo trag, ostavio je golemu uvalu za kojom se povelo mnogo animea. Svojim inovativnim pristupom, zabavnim likovima i nadasve zanimljivom temom, zatresao je dotadašnju anime scenu na koju se polako nakupljala prašina. Stvoren je u pravo vrijeme, na pravom mjestu.

Drugi razlog za popularnost, ili barem dio, animea koji je postao izuzetno popularan je Hare Hare Yukai. To je, možda, čak i dio zbog kojeg je serijal dobio takvu popularnost. To je završna glazbena tema prve sezone serije, no ono što je popularno nije toliko glazba koliko ples.
Službena stranica animea navodi da je “ples koji dolazi s pjesmom na kraju animea postao kulturni fenomen u Japanu. Na anime konvencijama nije iznenađujuće vidjeti grupu od bar tri do pet ljudi koji plešu na Hare Hare Yukai.”
Također, ples je postao popularan i na internetu, a kao referencu koriste ga i neke igre. Ezreal, jedan od likova u League of Legends, kao ples ima baš Hare Hare Yukai.

Treći razlog je sama Haruhi. Ona je neobična djevojka neobičnih ukusa, koja uvijek sjedi sama, a ne želi razgovarati ni sa kim tko ne vjeruje u izvanzemaljce, espere i putnike kroz vrijeme. Glasna je, s kompleksom princeze, nervozna i bez dlake na jeziku – savršen prikaz tinejdžerice u burnom adolescentskom razdoblju. Zapravo, baš je to temelj oko kojeg se odvija cijela radnja animea. Zbog svojeg karaktera i zbog činjenice kako se mnogo ljudi poistovjećuju s njom, postao je još popularniji.
Grupa ljudi osnovala je čak i religiju, Haruhism, koja Haruhi štuje kao božicu, vodeći se sa činjenicom kako ima sve kvalitete božanstva – moć da mijenja stvarnost, između ostalog.

Nakon svega toga, lako je shvatiti zbog čega je anime postigao toliku popularnost. U anime scenu unio je nešto novo, neočekivano, što je malo animea uspjelo. Zbog toga je iznadprosječan, unatoč svojoj prosječnosti – baš kao i svi likovi u cijelom serijalu. Baš kao i život svake mlade osobe.