Ponukana Aninim postom odlučih sastaviti svoju listu Algoritmovih top 10 izdanja, koja su me iznenadila i oduševila. I samo da se zna, nije ju uopće bilo lako sastaviti, a ako mi ne vjerujete pokušajte sami.
Bartimejeva trilogija, koju čine Amulet iz Samarkanda (2006.), Golemovo oko (2006.) i Ptolomejeve dveri (2007.) te Bartimej (2013.), nastavak koji to nije, već je prethodnik trilogiji, iako je objavljen kao posljednji u nizu, jer to se sada tako radi, u originalu: The Amulet of Samarkand (2003.), The Golem’s Eye (2004.) i Ptolemy’s Gate (2005.) te Bartimaeus (2010.) djelo je britanskog autora Jonathana Strouda.
Bartimejeva trilogija fantastični su romani o dvanaestogodišnjem Nathanielu, šegrtu čarobnjaku, koji će samostalno eksperimentirajući dozvati demona neslućenih moći, drevno i okrutno biće zvano Bartimej. Njihova avantura prepuna je obrata, fantastičnih opasnosti i podviga.
Bartimejeva trilogija fantastični je roman za djecu u rangu čarobnjaka s ožiljkom na čelu =D (ako ne i bolji!) i oduševit će sve poklonike vještičarenja i čarobnjaštva.
Howlov putujući dvorac (2006.), u originalu Howl’s Moving Castle (1986.), britanske autorice Diane Wynne Jones Algoritam predstavlja kao samostalno djelo, no ono je prvi dio trilogije istoimena naslova, dok su preostala dva Castle in the Air (1990.) i House of Many Ways (2008.) koja nažalost nisu prevedena na hrvatski jezik.
Howlov putujući dvorac je nimalo klasičina priča o heroini Sophie, u kojoj se još pojavljuje i jedna vještica, naravno tu je i princ, ali i jedan demon.
Howlov putujući dvorac fantastični je roman za djecu i mlade koji i danas nakon više od dvadeset godina postojanja donosi originalno i osvježavajuće ispričanu bajku.
P.S. Postoji i animirana ekranizacija 😉 koju je u nedavnom postu za ADBC Književni izazov 2016. Ana već spomenula
Rune (2008.), u originalu Runemarks (2007.), britanske autorice Joanne Harris poznatije po knjizi Čokolada (2002.; Chocolate, 1999.) po kojoj je snimljen i istoimeni film s Johnnyjem Deppom i Juliette Binoche. Da, da, osim te poznate knjige, napisala ih je još nekoliko i nisu iste tematike 😉
Rune imaju i nastavke, iako sam ih donedavno smatrala samostalnim djelom, pod nazivima Runelight (2011.) i Gospel of Loki (2013.), ali ih Algoritam još nije otkupio i preveo, no uvijek možemo držati fige da će im uskoro doći na red.
Rune su fantastični roman o trinaestogodišnjoj vještici Maddy koja živi u svijetu petsto godina nakon Ragnaroka u kojem sada vlada Red. Rođena s runama na ruci za koje Red ne zna, jer da zna nje više ne bi bilo kao što nema magije, praznovjerja, lažnih uvjerenja, snova, priča o vilama, goblinima, patuljcima i vješticama, predodređena je da spriječi ponovni Smak svijeta i sazna istinu o sebi i svom podrijetlu… u slučaju da pronađe relikviju iz davnine.
Rune su roman za mlade, ali osobno smatram da je knjiga za sve koji vole nordijsku mitologiju i fantaziju, buntovnike i avanturiste.
Deklaracija (2009.), u originalu The Declaration (2008.), britanske autorice Gemme Malley, prvi je distopijski roman koji sam pročitala, dok još nisam znala za tu riječ, a kamoli da će ta tematika postati hit u idućih nekoliko godina, da bih sad znala da je to suprotno od utopije i da postoje takva djela od davnih dana, no nitko ih nije takvima okarakterizirao.
Deklaracija je trilogija, čije nastavke The Resistance (2008.) i The Legacy (2011.) Algoritam nije objavio, a trebao bi.
Deklaracija je fantastični roman o djevojčici Anni koja nije trebala biti rođena. Njezini roditelji bili su neodgovorni kad su odlučili imati dijete i zbog toga ona cijeli svoj život živi u izolaciji pokušavajući se iskupiti društvu i dokazati kako je Vrijedna imovina sve dok u izolaciju ne stigne Peter.
Deklaracija je, također, roman za mlade, koji je pametan i zabavan te suvremen i fantastičan, ali knjigu, zbog njezine provokativne tematike o društvu u kojem se ne stari i ne umire i u kojem su djeca grozota, trebaju svi pročitati.
Prvi zakon trilogija je koju čine Krivnja oštrice (2010.), Prije njihova vješanja (2010.) i Posljednji argument kraljeva (2011.) britanskog autora Joea Abercrombieija, a u originalu The Blade Itself ( 2006.), Before They Are Hanged (2007.) i Last Argument of Kings (2008.).
Prvi zakon je fantstični roman o trima junacima imena Logen, Jezal i Bayaz, iako će se pored njih pojaviti plejada likova i svaki će od njih biti junak za sebe. Knjiga je prepuna obrata, duhovitih dijaloga, intriga, obljuba, izdaja, bitki, zapletnjačkih likova, ma svega onoga što neku knjigu čini izvrsnom. Tu su još i demonski opasna ratnica, prelijepa pametna djevojka sklona alkoholu, pregršt prekaljenih ratnika, senilni kralj, luckasti prijestolonasljednik, ambiciozni državni velikodostojnici i bankari, o da, bankari… jer kamate uvijek dođu na naplatu.
Prvi zakon je roman za odrasle u tri dijela koji ne smijete propustiti, ako ste ljubitelj genijalnih J. R. R. Tolkiena i G. R. R. Martina, ali čak i ako niste njihovi ljubitelji, svakako bacite oko na ovu trilogiju.
Pored gornjih fenomenalnih primjeraka fantastične književnosti predstavljam i djela publicistike za razvoj drugih moždanih vijuga.
U jesen 2003. godine Algoritam je pokrenuo biblioteku Facta koja donosi ključne faktografske naslove iz društvenih i prirodoslovnih područja. Ne bojte se. Nije to ništa zamorno i strašno. Baš suprotno. Zabavno je i opuštajuće.
Koliko knjiga! (2005.) nezaobilazna je knjiga za sve knjigoljupce i pobornike čitanja. Knjiga je to meksičkog autora Gabriela Zaida koja je u originalu Los demasiados libros (1996.) nepoznata, a s prijevodom na engleski jezik So Many Books (2003.) poznati bestseller.
Knjižica sa stotinjak stranica donosi zapravo dugački esej na temu knjiga i svega vezanog uz nju.
Čitanje u mozgu (2013.), u originalu Reading in the Brain (2009.), francuskog autora Stanislasa Dehaenea, jednog od najutjecajnijih europskih kognitivnih neuroznanstvenika, specijaliziranog za područje jezika, knjiga je koja govori o stvarnoj znanstvenoj fantastici – o tome kako naš mozak čita!
U osam poglavlja sa slikama pokriva teme kao što su: kako čitamo, izum čitanja, učenje čitanja, budućnost čitanja i druge jednako zanimljive.
U obranu čitanja (2010.), u originalu Zagovor branja (2004.), slovenske autorice Mete Grosman svojevrsni je manifest čitanju napisan za društva koja se suočavaju s opadanjem interesa za čitanje.
Globalno gledajući, prema tolikim izdanim knjigama teško je za povjerovati da se u svijetu ne čita, no suzimo li pogled na lokalno, situacija je već uvelike drukčija.
Meta Grosman argumentirano prikazuje i analizira probleme vezane uz čitanje i
tvrdi da je nemogućnost uživanja u čitanju kod čitatelja ta što nema razvijenu čitateljsku sposobnost koja se razvija od najranijih dana, a nastavlja se kroz školovanje kako formalno tako i kroz neformalno.
Pričalice (2011.) hrvatske autorice Marijane Hameršak istražuje predodžbu djetinjstva kroz povijest i daje osvrt na promjenu shvaćanja bajki* te njihov međusobni odnos.
Tečno i zanimljivo napisana na intrigantan, nov i uzbudnjiv način daje uvid u složenu prošlost naših predodžbi o djeci i dječjoj književnosti.
*Narodne bajke i predaje u početku su bile nešto što se međusobno pričalo dok su se obavljali razni poslovi, a djeca su ih slučajno čula. Tek kasnije one postaju sinonim za dječju književnost.
Prstenovi koji se šire (2012.) hrvatske autorice Petre Mrduljaš Doležal pitko, čitko i precizno daju sveobuhvatan uvod i pregled svega onog što bi mogli nazvati i svestati u tolkienologiju.
Knjigu ne možete a da ne pročitate u slučaju da ste strastveni čitatelji znanstvene fantastike i fantazije. Ona produbljuje razumijevanje Gospodara prstenova i Hobita.
Razveseljava samim time što se domaća autorica odlučila pozabaviti ovom tematikom. Brav-o!
Što sam zaključila radeći ovaj post, a da to prije nisam znala =)
- pogled na moje police s knjigama vara
- volim britanske autore
- čitam serijale
- publicistika mi se svodi na čitanje o knjigama i čitanju
Poveznice s naslovima knjiga vode na Algoritmove mrežne stranice koje su loše od prvog dana, ali su mi još uvijek draže od njihovih novih stranica koje dijele s Profilom i Mozaikom. Nije mi uopće drago što su se udružili. Teško da ću to prihvatiti. I’m a creature of habit. Iako vjerujem da su promjene dobre, makar se uvijek ne čine tako.
