Prokletstvo imena “Too Many Books, Too Little Time”
Nedavno sam dovršila fantasy trilogiju All Souls (Otkrivanje vještica, Sjena noći, Knjiga života) autorice Deborah Harkness u izdanju Frakture. Recenzija stiže uskoro, no do tada…
Podigla sam maksimalnih šest knjiga u GISKO-u za iduća dva tjedna od čega sam se odlučila ponovno podsjetiti jedne sa svojih lista Knjige koje želim na svojoj polici/Knjige koje bi trebalo pročitati, radi se o knjizi Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali autora Pierrea Bayarda u izdanju V.B.Z.-a iz 2010. godine.
Knjiga je s područja francuske književnosti, zbir studija i eseja o čitanju sa sociokulturnog gledišta o knjigama. Na duhovit i jednostavan način promišlja o dvojbi Je li važnije knjige pročitati ili ih pozicionirati u svojoj glavi? Pri tome misleći na pozicioniranje knjige u odnosu na ostale knjige, na knjige koje smo pročitali, na knjige o kojima smo učili, na knjige o kojima smo nešto čuli.
Govoreći o čitanju s društvenog gledišta, Bayard tvrdi da postoje najmanje tri prisile koje nam nameće društvo:
obaveza da se čita,
obaveza da se čita u cijelosti
i obaveza da se knjiga pročita ako se o njoj želi govoriti.
O tome je li to tako ovisi pak od osobe do osobe.
Osobnog sam mišljenja* da nemam dovoljno vremena u životu da pročitam sve knjige koje bih željela pročitati pa zašto onda trošiti dragocjeno vrijeme na knjige koje mi se iz nekog razloga ne sviđaju za daljnji nastavak druženja i suradnje. Vjerujem da je svatko u jednom trenutku stao i počeo razmišljati o preostalim godinama svog života, vremenu posvećenom jednoj knjizi, popisu knjiga za čitanje te mogućem broju budućih naslova koji će se izdati i koje ćemo htjeti pročitati te zaključio da je pothvat nemoguć, čak i ako jedino što radite u životu jest čitanje knjiga, a otud i naslov posta. Ne, nisam krivo napisala, ne, nije trebalo pisati So many Books, So Little Time, jer so many books vas zabljesne u trenutku kad se nađete u knjižari ili knjižnici prilikom shvaćanja da ima mnogo knjiga i isto tako mnogo vremena za njih, dok vas too many books zabljesne odmah nakon ranije navedenog trenutka kad počnete birati knjige i shvatite sranje, ima ih previše koje me zanimaju i imam premalo vremena za njih. Na tragu tog prokletstva odlučila sam vam ukazati na spomenutu knjigu kako bi ste si ga možda olakšali u životu i pomirili se s njime, jer kad shvatite da ne možete pročitati sve, shvatite da i ne morate te postajete izbirljivi! U slučaju da volite papati zamislite se pred švedskim stolom – ne možete pojesti sve što se nalazi na njemu, možete, ali bit će vam loše. Umjesto toga jedete po malo od svega onoga što vam je najdraže, a na preostale slastice bacate oko i uho te ste još uvijek sposobni razgovarati o svemu ponuđenom ma što drugi mislili o tome.
Znam da ima ljudi koji se neće složiti sa mnom i ne odobravaju ovakva stajališta, imaju puno toga za reći i dajem im za pravo**, ali složimo se da se ne slažemo i svatko svojim putem.
Nadalje, u knjizi od početka možete čitati o načinima čitanja odnosno ne-čitanja, situacijama u kojima se nađete i trebate raspravljati o knjigama te o načinima ponašanja kad priznate ili sugovornici shvate da niste pročitali knjigu. Nikad, ali nikad se nemojte stidjeti zbog toga, već budite ponosni, zauzmite svoj stav i nasmiješite se.
Također, u Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali spomenute su neke od idućih knjiga i autori : Uliks Jamesa Joycea, Odiseja Homera, Čovjek bez osobina Roberta Musila, Oeuvres Paula Valery, Marcel Proust, Anatole France, Ime ruže Umberta Eca, Poetika Aristotela, Michel de Montaigne, Graham Green, … Autor je objasnio i postojanje triju knjižnica u svakome od nas, a to su: kolektivna, unutarnja i virtualna knjižnica, pri čemu kolektivna knjižnica okuplja naša shvaćanja, razmišljanja i sjećanja o knjizi koju smo pročitali (ili nismo), dok unutarnja knjižnica sadrži knjige koje su nam važne, a virtualna knjižnica obuhvaća fantomske knjige, tj. neizrecivo što smo stvorili dok smo pokušavali govoriti o našim čitanjima.
Bacite pogled na knjigu i/ili makar ju prolistajte.
* Opinions are like arseholes, everyone has one.
** komentari na post, Facebook comments, forum topics, After Dark Book Club diskusije, … , dobrodošli su =) bring it on b…..s!